Back

Filozofija

Nastavnici

Bolšec Nikola, prof.

 

Zašto je filozofija najvažniji predmet srednjoškolskog obrazovanja?

Čini se da je ovo pitanje suvišno iz barem tri razloga: prvi je razlog što se u srednjoškolskom obrazovanju, filozofija uči samo jednu godinu i to dva sata tjedno, što je u usporedbi s drugim predmetima, malo. Drugi je razlog je taj što po obavezama i važnosti na državnoj maturi, barem nekoliko predmeta (hrvatski, matematika, engleski) filozofiju nadmašuju po važnosti. Treći je razlog u tome što se čini kako je filozofija danas sasvim nepotrebna, izlišna i potpuno beskorisna za nastavak školovanja pa i za sam život. Počesto se govori, pače, upozorava druge da „ne filozofiraju“, da „ne mudruju“ – što bi ukratko značilo da ne govore gluposti, besmislice.

            Međutim, kako kaže Toma Akvinski, filozofija se ne proučava kako bismo vidjeli što je tko rekao, već da vidimo što je istina. A istina je najjača vrijednost koja životu jedina daje potpuni i cjelovit smisao.

            Filozofija je stoga najvažniji predmet. Tako je rečeno i tu možemo stati. No dopustite mi da ipak poradi intelektualnog poštenja i brige za učenike, ipak navedemo nekoliko razloga zašto je filozofija najvažniji predmet srednjoškolskog obrazovanja. Ponajprije, svojstvo je istine barem dvojako. Ona rasvjetljava cjelinu i u njezinom se svjetlu sve pojedinačne istine poklapaju. Drugim riječima rečeno, ona razjašnjava i uključuje. U tom smislu, prvi razlog zašto je filozofija najvažniji predmet taj je što ona dolazi na kraju, Neobično pa možda čak i besmisleno, ali s razlogom. Smatra se da maturanti, nakon što su u četiri godine nakupili veliku količinu znanja i iskustva, sve stvari mogu sagledati šire. Nalaze se na jedinstvenom gledištu s kojeg im se otvaraju nova obzorja i područja za koja prije nisu ni znali da postoje. Filozofija stoga pruža prilika povezivanja sveg znanja. Drugi razlog koji je povezan s prvim, glasi da filozofija pruža oruđe za dublje razumijevanje. Ona popunjava praznine, poslaguje sadržaj i povezuje naizgled ne povezivo. I sem što ide u širinu, filozofija zahvaća u dubinu. U kemiji ili biologiji, na primjer, s pomoću filozofije vidi se kako su, ponajprije, filozofi sami izmislili te znanstvene discipline i njih izgrađivali; a s druge strane se vidi kako se uz pomoć uma došlo do zaključka o postojanju temeljnih jedinica materije, do onog nedjeljivog – do, riječju, atoma. Osim toga, kemijski elementi pa i živi organizmi, ne objašnjavaju od sebe što su ni odakle im svrha. Stoga je potrebno neko dublje razumijevanje koje nije tehničko pa ni čisto formalno. Konačno, treći je razlog taj što su maturanti, kako im samo im govori, postigli životnu zrelost. Znanje, vještine i odgoj stečeni tijekom srednjoškolskog obrazovanja, filozofija pretače u pravi i konkretan život pred njima kako bi na sve izazove prikladno odgovorili. Štoviše, filozofija potiče preuzeti odgovornost za sebe kako bismo sumjerili svoj život na pravi put. U tome nam pak najbolje pomaže filozofija kao potraga za istinom prema kojoj se ravnamo, ali i kojoj ujedno služimo.

            Na koncu, svatko, pa i drugi profesori, govoreći o životu, životnim izborima, poslu, talentima, slobodi, ratu, politici, književnosti, povijesti, kemiji i sl., stupaju, možda i potpuno nesvjesno, na područje filozofije. I s obzirom na rečeno, smatram da se potonjim corpusom, odgovorilo na prigovore protiv učenja filozofije, a u prilog tvrdnje da je filozofija najvažniji predmet srednjoškolskog obrazovanja.