Izvannastavne aktivnosti su aktivnosti koje škola planira školskim kurikulom, a u koje se učenik samostalno i dobrovoljno uključuje prema svom osobnom interesu i preferencijama. I ako je školski sat srce škole, izvannastavne aktivnosti, analogno tome, možemo nazvati emotivnim svijetom škole, svijetom koji donosi emotivno i intelektualno zadovoljstvo učeniku i nastavniku. Izvannastavne aktivnosti postaju prostor za igru.

U tom kontekstu izvannastavne aktivnosti mogli bismo protumačiti mišlju velikog srednjovjekovnog filozofa Tome Akvinskog: „Kreposna osoba ne bi trebala neprestano raditi, nego joj je potrebno i vrijeme igre i rekreacije“. Osim školskog sata i marljivog rada potrebna nam je i igra. Igra je fenomenalna stvar – ona je stvarnost u kojoj se bavimo nekom stvari bez pragmatične svrhe; u igri smo radi same te stvari,  jer je volimo, i odatle proizlazi ugoda i radost. Upravo kroz izvannastavne aktivnosti, koje shvaćamo kao igru, učenici otkrivaju svoje stvaralačke sposobnosti, otkrivaju što vole i što ih interesira i tako postaju ono što jesu. Izvannastavne aktivnosti dovode do samorealizacije, razvijaju socijalne vještine, potiču na kreativnost, omogućuju učeniku da kvalitetno iskoristi svoje slobodno vrijeme i razvije svoje talente te na taj način doprinosi zajednici. Izvannastavna aktivnost shvaćena kao igra omogućuje učeniku da nauči na svijet gledati kroz vrijednosti, osloboditi se okova pragmatičnosti i otkriti da postoje stvari i aktivnosti koje se vole zbog njih samih.