Back

Karaoke, Valentinovo i ružičaste majice 🎤❤️👚

Bilo je ružičasto, raspjevano i valentinasto!

Fotografija: D. Dombay i M. Vičević

POSTOJE

Postoje čudnovati mali mostovi
Postoji srce koje za te kuca
Postoji na ulici jedna tužna žena
Postoji u vrtu mali ljetnikovac
Postoji i šest vojnika koji se ludo zabavljaju
Postoje oči moje što traže tvoju sliku
Postoji ljupki gaj na obronku
I stari rezervist koji stoji dok mi prolazimo
I pjesnik koji sanjari o maloj Lou
I divna mala Lou u velikom Parizu
Postoje topovi u onoj šumi
Postoji pastir što pase svoje ovce
Postoji život moj što tebi pripada
Postoji moje pero iz kojeg teče teče
Postoji nježni veo topole
Postoji i sav život moj što brzo proteče
Postoje uske ulice u Mentonu gdje smo se ljubili
Postoji i djevojčica iz Sospela što bičem tuče svoje drugove
Postoji bič kočijaški u mojoj zobnici
Postoje na pruzi belgijski vagoni
Postoji ljubav moja
Postoji život moj
I ja te ljubim

DOŠAO SAM
Došao sam k tebi kao rijeka moru svome
Žrtvovao sam tok svoj i svoje planine
Zbog tebe sam napustio djetinjstvo i prijatelje
Svaka kaplja vode života moga
Upila je sol tvojeg beskraja
Tvoje je sunce rasulo moju tradiciju
Ti vladaš mojom krvi snovima i ludilom
Ddaoh ti svoja sjećanja kao uvojak kose
Spavam samo u tvome snijegu
Raskopao sam svoju postelju otjerao svoje suđenice
Odrekao se davno svojih legendi
Gdje su Rimbaud Cros i Ducasse
Valmore što plače u ponoći
Nervalovo se uže prekinulo
I metak što pogodi Ljermontova prođe kroz moje srce
Rasut tvojim kretnjama
Kao zaljubljeni vjetar neke šume
Ja sam prašina koju zorom otiru iz kuće
I koja se strpljiva i nevidljiva vraća cijelog dana
Bršljan koji raste a nitko to ne primjećuje
Dok ga ne osakate u njegov vjernosti
Ja sam kamen izlizan težinom tvojih koraka
Stolica koja te čeka na poznatom mjestu
Okno gdje čelo ti gori gledajući prazninu
Jeftini roman što govori samo o tebi
Otvoreno pismo zaboravljeno i prije nego je pročitano
Prekinuta rečenica kojoj se ne treba vraćati
Brujanje sobo kojom je netko prošao
Miris koji ostavljaš za sobom
I kad iziđeš nesretan sam kao tvoje ogledalo

GIBANJE
Ako si kobila od jantara
ja sam put od krvi
Ako si prvi snijeg
ja sam onaj što podjaruje žeravicu zore
Ako si toranj noći
ja sam žila što gori u tvome čelu
Ako si jutarnja plima
ja sam krik prve ptice
Ako si košara naranča
ja sam nož od sunca
Ako si oltar od kamena
ja sam bezbožna ruka
Ako si usnula zemlja
ja sam zelena trstika
Ako si udarac vjetra
ja sam sahranjeni oganj
Ako si usta vode
ja sam usta mahovine
Ako si šuma oblaka
ja sam sjekira koja ih razdvaja
Ako si bezbožni grad
ja sam posvećena kiša
Ako si žuta planina
ja sam crvena ruka lišaja
Ako si sunce što se uzdiže
ja sam put od krvi