XI. gimnazija je škola susreta. Nastavni, školski sat, nije ništa drugo nego susret. Susret učenika i nastavnika. Susret je ono više. Susret je ono što mijenja, to je trenutak kada gradivo, pouka, nastavni sat postaje živa stvarnost i događa se nešto novo, drugačije, smislenije … Susret otvara učenika prema istraživanju i/ili ga otvara prema nastavniku i to je trenutak kad se mijenja život i pogled na život.

Susret daje priliku da učenik u nastavniku prepozna uzor i da prepozna u nastavniku sposobnost vodstva u jedan novi, još neotkriveni, svijet. Biti uzor – jednostavno znači biti privlačan svojim vrlinama, znanjem i kompetencijama mladima. I ta privlačnost budi u njima želju primiti ono što im dajemo i prenosimo – znanje, vrednote, vrijednosti … Odgoj je zapravo predaja onoga što imamo.

Učenici upravo to i žele od svojih nastavnika – da im budu vođe, da ih vode prema novim neotkrivenim stvarima. A to i jest etimologija riječi educere: povesti za sobom, povesti na pravi na put. Educere, također, može značiti: i povesti za sobom van utabanih staza, povesti nekim drugim putem … I upravo je to stvarnost koju možete pronaći u XI. gimnaziji – vodstvo novim, neutabanim putevima, gdje se mora i u vlastite ruke uzeti mačeta i prokrčiti put,  ponekad s nastavnikom, ponekad samostalno …

Voditi nekoga zapravo znači biti velikodušan. Toma Akvinski velikodušnost je definirao kao neutaživu želju za velikim stvarima. Upravo je to svojstvo onoga koji vodi – da ima neutaživu glad, želju biti izvrstan, i tu izvrsnost prenijeti na druge. XI. gimnazija je gimnazija velikodušnih profesora koji daju svoju izvrsnost svojim učenicima, čine ih izvrsnima.

Dobrodošli u Jedanaestu, školu izvrsnosti i mjesto susreta koji mijenjaju.