Budi svoj!
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvine se nada,
Al’ svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi.
Da, zbilja goni s uzglavja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!
Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pakô,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, lijevo da se nijesi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom:
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi, što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek’ ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!
Oj budi svoj! Al’ brat ti budi braći,
I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena tekar lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj!
Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao sunce čisto;
Jer kukavica tek se hrđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom kô za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l’ i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj!
Da, budi svoj! Pa dođe l’ poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije,
Kad čovjek račun završiti mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije;
Jer tvoje srce šapnuti će tijo:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio:
Ta bio svoj!
Vijenac, 1874. August Šenoa
Jedan od najvećih hrvatskih književnika, dramaturg, kritičar, prevoditelj i zagrebački kroničar August Šenoa rođen je u Zagrebu 14. studenog 1838. godine., a preminuo je 13. prosinca 1881. godine od posljedica upale pluća koju je dobio pomažući stradalima u razornom potresu koji je 1880. godine pogodio Zagreb. Otac mu je bio Alois Schönoa, Nijemac koji se doselio iz Češke te je radio kao slastičar zagrebačkog biskupa Aleksandra Alagovića i prvog zagrebačkog nadbiskupa – kardinala Jurja Haulika. Šenoina majka zvala se Terezija pl. Rabacs i bila je rodom iz Slovačke.
Iako je studirao pravo u Zagrebu i Pragu studij nije završio. Uređivao je listove Glasonoša i Slawishe Blätter u Beču. 1886. godine vraća se u Zagreb i radi u uredništvu lista Pozor, zatim kao dramaturg u Hrvatskom zemaljskom kazalištu te kao gradski bilježnik i senator. Od 1874. godine sve do svoje smrti radio je kao urednik časopisa Vienac.
Široj javnosti postao je poznat po seriji feljtona Zagrebulje u kojima opisuje svakodnevni život u Zagrebu. Njegovi feljtoni humoristički i satirički prikazuju atmosferu i mentalitet ljudi koji žive u Zagrebu, svakodnevnicu, političke spletke, proslave i društveni život… Zahvaljujući njemu feljton postaje književni žanr.
Šenoa se okušao u gotovo svim književnim formama. Pisao je povjestice, Kameni svatovi, Kugina kuća, Postolar i vrag, za koje je motive uzimao ili iz povijesti ili iz narodne predaje. Ipak, Šenoa je najpoznatiji po svojim romanima: Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Prosjak Luka… Pisao je i pripovijetke od kojih su mu poznatije Kanarinčeva ljubovca, Karanfil s pjesnikova groba, Branka, Prijan Lovro…
Utjecaj Augusta Šenoe je neprocjenljiv. On je ukazivao na ljepotu hrvatskog jezika, jezika kojim se mogu izreći najdublje istine i izraziti najfiniji osjećaji, jezika na kojem se može misliti i poučavati. Šenoa je izgrađivao ljepotu hrvatskog jezika na štokavskoj osnovi, pratio je rad i dostignuća hrvatskih jezikoslovaca, pratio je i otkrivao rad novih pjesnika i književnika…
Njegov utjecaj je bio toliko velik da se cijelo jedno razdoblje književnog stvaralaštva naziva Šenoinim dobom. Šenoino doba ili protorealizam razdoblje je u hrvatskoj književnosti koje traje od 1860. do 1881. godine., sve do same smrti Augusta Šenoe.
Veliki hrvatski pjesnik A. G. Matoš o Šenoi je rekao: „Šenoa je najzagrebačkiji sin, Orfej koji je dao glas i riječ tome kamenju da progovara narodnom dušom“.
