Knjige za dušu

Čovjek koji je tješio Nagasaki, Paul Glynn (Split: Verbum, 2021.)

Volim knjige u kojima su likovi i događaji uzeti iz stvarnoga života i koje su spomenik veličini čovjekove duše jer su inspirativne i osnažuju čitatelja. Jedna od takvih je i roman Čovjek koji je tješio Nagasaki, čiji je autor Paul Glynn, a donosi istinitu priču o japanskom liječniku Takashiju Nagaiju, rođenom 1908. godine. Bio je radiolog – liječnik i znanstvenik – i kao takav obolio od zračenja, ali je bio i žrtva atomske bombe bačene na Nagasaki 9. kolovoza 1945. godine, kada je stradalo oko 40 tisuća ljudi. Iako sam ranjen, uz to što ga je leukemija već iscrpljivala i razarala, angažirao se  s ostatkom preživjelog medicinskog osoblja u pomaganju teško ranjenima. Kad je nakon dva dana od pada atomske bombe uspio doći kući, našao je svoju ženu potpuno spaljenu. Dio u kojem su živjeli (Urukami) najviše je stradao. Na sreću, majka i djeca su mu preživjeli jer su bili u kući izvan grada. Posvetio se liječenju i pomaganju, tješenju i osnaživanju žrtava. Izgradio je malu kolibicu u kojoj je radio, molio, primao ljude potrebite pomoći.

Ovo je još jedna knjiga pisana jasno i razumljivo, nadahnuta pozitivom i dubokim pogledom na ljudski život, u kojem ništa nije slučajno. Tako je on bio duhovno pripreman za ono što se dogodilo već od rane mladosti. Nakon prerane smrti svoje majke, osjeća da je njezin duh živ i muči ga pitanje o smislu života koje mu se stalno vraća. Razum mu govori da treba tražiti i da je moguće naći odgovor. Misli B. Pascala, francuskog  filozofa, matematičara, fizičara, izumitelja, ali i kršćanski mistika, koji kaže da je čovjek trska koja misli, a čita Pascala još kao srednjoškolac, potiču ga da traži i srcem. Jer, srce vidi istine višega reda, tvrdi Pascal. Čita, uči, vrlo budne svijesti opaža život oko sebe. Odlučuje napraviti eksperiment s molitvom i to ga dovodi do njegove buduće žene, predivne djevojke koja se pokazuje kao njegov „dobri anđeo“. Studira medicinu i u to vrijeme proživljava na ratištu tragična iskustva pomažući mladim, osakaćenim vojnicima, gledajući njihove svakodnevne smrti, a duh mirotvorstva postaje mu vodilja, kao što duh žrtve u smislu predaje cijeloga sebe iz ljubavi za bližnje postaje normalno stanje za njega i za njegovu ženu, prema primjeru i nauku Isusa Krista. Žrtvujući se za druge, gasne poput svijeće. Ali glas mu se čuje diljem Japana i svijeta. Napisao je knjigu Zvona iz Nagasakija, koja je postala bestseler. Njegov je život bio inspiracija mladima i starima, a način kako je prihvatio ulogu žrtve pomogao je mnogima otkriti smisao vlastitog života. Sve u svemu, knjiga koja uzdiže čovjeka u neslućene visine ideala i ljepote unatoč zastrašujućoj stvarnosti zla. U njoj upoznajem povijest i kulturu Japana. Evo jedna zanimljivost koja mi je posebno znakovita za japanski jezik i poimanje svijeta. U japanskom jeziku riječ intuicija sastoji se od dva ideograma: jedan (choku) znači „izravan“, „neposredan“, a drugi (kan) znači „osjećaji“. Ideogram za „mudrost“ sastavljen je od ideograma koji označava „razum“ i ideograma za „srce“. Ideogram za „znanje“ sastavljen je od ideograma za „razum“ i ideograma za „tkalački stan“. Za glagol čuti postojala su dva ideograma. Jedan je značio sposobnost slušanja zvukova i sadržavao ideogram za „uho“, drugi pak sposobnost razabiranja značenja zvukova, a sastojao se od ideograma za „uho“ i „srce“. Intuicija, srce, nedostaju nam danas na Zapadu, zapostavljeni su zbog intelektualnog pristupa svemu;  osakatili smo duh svodeći ga na inteligenciju. Ova nas knjiga podsjeća na to koliko su upravo srce i intuicija presudni u životu i u međuljudskim odnosima i koliko može biti razorna inteligencija bez njih.