Naša škola, budimo objektivni, jest mala. I tako mali postižemo značajne rezultate na sportskim natjecanjima.

U našu XI. gimnaziju ponekad zaluta neki vrhunski sportaš, no to je više iznimka nego pravilo,  pa se možemo upitati: „Kako to da jedna mala škola, bez eksponiranih sportaša, svake godine odgrizne „velikim“ školama pokoju medalju i postolje? Sreća? Slučajnost? Zakon velikih brojeva?“

Odgovor je jednostavan … Skupina vrhunskih igrača ne mora nužno činiti i vrhunsku ekipu, no skupina prosječnih igrača, uz dobru „kemiju“ u ekipi – e to je već formula uspjeha!

U našoj školi svi učenici se poznaju. Odbojkaši i odbojkašice druže se na treninzima, ali i prije i poslije njih. Na međuškolske utakmice cure često dolaze bodriti dečke i obrnuto. Košarkašima nije teško ostajati na treninzima prije ili poslije nastave. Stolno tenisači/ce , badmintonašice, nogometašice, nogometaši, plivači i atletičari rado dolaze vikendom, u svoje slobodno vrijeme na natjecanja. E, u tome je snaga naše škole – inat da se dokaže da i prosječan gimnazijalac može, zna i hoće vrlo zorno pokazati svoju vještinu. Tajna je u zajedništvu!

Kvaliteta nastave TZK sigurno ima veliku ulogu. U Jedanestoj nema „švercanja“ na tjelesnom. Učenici znaju da se trud i zalaganje nagrađuju pa su zbog toga i završne ocjene vrlo visoke.

Izborna nastava iz TZK svojim je osebujnim programom zasigurno privukla i više učenika nego što se očekivalo. Jer tko bi odolio a da ne proba klizati, plivati, biciklirati, planinariti, orijentacijski se kretati kroz grad, ići na rafting Savom, pucati iz zračne puške, rolati Jarunom… a sve to uz puno smijeha i dobru atmosferu?!?

Tradicionalna međurazredna natjecanja iz odbojke za mješovite ekipe preko trideset godina za redom bez premca su vrhunac sportskog druženja u našoj školi. Mene kao organizatora natjecanja ispunjava ponosom činjenica da se često prijavi i više ekipa nego li škola ima razreda. Desetine gledatelja prate i navijaju na svakoj utakmici. Medalje koje osvajaju najuspješnije ekipe učenicima zasigurno ostaju drage uspomene na školske dane. A tu su i natjecanja iz muškog i ženskog nogometa, košarke…

Usputno spomenimo i to da je u ovom stoljeću ženska odbojkaška ekipa bila jednom zlatna, jednom srebrna i jednom brončana na državnoj poluzavršnici, da je muška ekipa jednom bila srebrna i dva puta brončana, da su stolnotenisačice jednom bile prve, a dva puta bile druge, te još jednom brončane i na državnom natjecanju, da su nogometašice bile srebrne, a uz to imamo i tri atletska srebra i čak četiri puta brončane badmintonašice. A tek odbojkašice na pijesku, mješovite ekipe iz graničara…

Gledajući nove generacije gimnazijalaca, i dalje vidim želju i glad za sportskim nadmetanjem koje će, ako i ne završi odličjem oko vrata, formirati naše učenike kao ljude spremne uhvatiti se u koštac sa situacijama koje im donosi život. Iz tih će situacija, duboko sam uvjeren u to, znati izaći kao pobjednici!

Goran Berić, predsjednik SŠD „77“